Razvojna povijest triode

Dana 23. prosinca 1947. u Bell Labsu u Murray Hillu, New Jersey, tri znanstvenika - dr. Bardeen, dr. Brighton i dr. Shockley nervozno su i metodički radili eksperimente. Provode eksperimente kako bi pojačali zvučne signale poluvodičkim kristalima u krugovima vodiča. Tri znanstvenika bila su iznenađena kad su otkrili da mala količina struje koja teče kroz uređaj koji su izumili može kontrolirati mnogo veću struju koja teče u drugom dijelu, stvarajući tako učinak pojačavanja. Ovaj uređaj je epohalno postignuće u povijesti znanosti i tehnologije - tranzistor. Budući da je izumljen uoči Božića i ima tako ogroman utjecaj na buduće živote ljudi, naziva se "božićni dar svijetu". Trojica znanstvenika tako su zajedno osvojili Nobelovu nagradu za fiziku 1956. godine.

[2] Nova studija pokazala je da se sloj odgovarajućeg materijala taloži izvan podloge na kraju odljeva elektrona tranzistora kako bi se stvorila PN struktura za hlađenje poluvodiča, jer je razina energije elektrona N materijala niska, a razina energije elektrona P materijala visoka. Kako teče, toplinu treba izvući iz podloge, što osigurava dobar način za rasipanje topline iz tranzistorske jezgre. Budući da će oduzeta toplina biti proporcionalna veličini struje, industrija ovu tehnologiju hlađenja "elektroničkom krvlju" naziva i živopisnom tehnologijom hlađenja". Ovisno o tome gdje se dodaje novi materijal, novi tranzistori hlađenja nazivaju se N-PNP ili NPN-P.

Tranzistor je donio i olakšao "revoluciju čvrstog stanja", što je zauzvrat potaknulo industriju poluvodičke elektronike širom svijeta. Kao glavna komponenta, prvo je pravodobno i univerzalno primijenjena u komunikacijskim alatima i donijela je ogromne ekonomske koristi. Budući da su tranzistori revolucionirali strukturu elektroničkih krugova, nastali su integrirani krugovi i integrirani krugovi velikih razmjera, što je omogućilo proizvodnju visokopreciznih uređaja kao što su elektronička računala velike brzine.